Osnovna škola "Dobriša Cesarić" Požega

Escape (class) room je tematski zadana misija, u kojoj u određenom vremenskom roku skupina učenika treba riješiti niz neobičnih zadataka, zagonetki, traženja tijeka događanja, povezivanja predmeta s glavnim likovima, traženje smisla dobivenog broja…U učionici su bili skriveni predmeti, poruke, putokazi, slike koje treba pronaći. Rješavanjem zadataka otkrivaju se tragovi koji upućuju gdje dalje tražiti. Posljednji zadatak je vrhunac igre – njegovo rješenje je ujedno izlaz iz učionice.

 Cilj ovakvog načina rada, bio je primijeniti strategije učenja i rješavanja problema, kreativno oblikovati i izraziti svoje misli, prepoznati vremenski slijed događaja, prepoznati igru kao važnu društvenu aktivnost koja vodi do znanja.

Učenici su u hodniku čekali dok je učiteljica postavlja zadatke. Podijelila je 21 učenika u šest skupina (poštujući epidemiološke mjere), po bojama. Tako da su slijedili svoje zadatke po bojama. Nakon svakog riješenog zadatka, upisivali su plus na ploči, ispod boje svoje skupine. U prvom zadatku, trebali su složiti tangram, na njegove dijelove upisati imena glavnih likova družine. Drugi zadatak se nalazio u košari, sastojao se od otkrivanja dvije zagonetke koje su upućivale na mjesto i vrijeme radnje romana. Slijedili su strelicu svoje boje (strelice su bile na zidovima, ormarima, vratima) koja je upućivala na pronalaženje premeta skrivenog u učionici; Rubikova koca je asocirala na Peru, voda na Milo dijete, šilo na Šilu, brzi autić na Divljaka, plišena osa na Budalu, te plišeni medo na Medu. Čim su povezali predmet i lik, trebali su opisati svoj lik na plakatu. Taj zadatak vodio ih je k matematičkom rješavanju pisanog problema, oko broja potrošenih kanti boje, koje su upotrebljavali za bojanje mlina.  Sljedeći zadatak je bio u kutiji, a trebalo je odrediti redoslijed događanja u romanu. Nakon toga, trebali su odabrati jednog lika i napisati njegov monolog, te u posljednjem otkriti anagram riječi sijop. U torbi učenika Josipa, nalazila se slika kućice s mlinom i ključ, koji je otključavao učionicu.

Uzbuđenje učenika zbog zadataka koji će uslijediti, organiziranost u podjeli zadataka, snalažljivost, kreativnost, upornost, smijeh, proširilo se po cijeloj učionici.

Nakon otključane učionice, dojmovi su bili vrlo pozitivni. Zaključili smo da treba više ovakvih zanimljivih metoda rada, u kojoj su svi uključeni i nitko nije besposlen.

Slike su u prilogu.