Irena Ivetić rođena je 20. studenog 1966.g. u Ljubiji, malom rudarskom mjestu u Bosni i Hercegovini, u kojem su njeni roditelji tada radili kao nastavnici. Odrasla je u Vojvodini, u selu Beški u Srijemu, gdje je polazila osnovnu školu. Srednju školu i Pedagošku akademiju završila je u Novom Sadu.

            Od 1993.g. živi u Požegi i radi kao učiteljica razredne nastave. Djelatnica naše škole je od 1996.g. Uz rad u redovnoj nastavi vodi literarno-novinarsku skupinu mlađih razreda.

            Irena piše od djetinjstva. Piše pjesme i priče, za djecu i za odrasle. Mnoge pjesme i priče objavljene su joj u dječjim časopisima Smib, Modra lasta, Radost, Prvi izbor. Neke pjesme uvrštene su i u školske čitanke. Pjesme za odrasle objavila je u virtualnom književnom časopisu Knjigomat. Na natječajima Kronike požeško-slavonske dobila je treću nagradu za pjesmu Slagalica i drugu nagradu za priču Happy birthday ( x = 50 – 1 ). Priču Tata koji prede objavio je internetski portal Katolici.org. Priča Mama, kupi mi konja! dramatizirana je i emitirana na 1. programu Hrvatskog radija u emisiji Priča za laku noć.

            Godine 2007. učiteljica Irena izdala je u svoju prvu knjigu, zbirku pjesama i kratkih priča za djecu pod nazivom Recept za radost. Autori ilustracija su bili učenici naše škole. Zbirku pjesama i kratkih lirskih proza za odrasle naslovljenu Zvuci mojih tišina objavila je 2008.g. Autorica ilustracija je Marija Englman, koja je također bila učenica naše škole. Obje knjige Irena Ivetić objavila je u vlastitoj nakladi.

            Slikovnica Naša Šima nastala je kao razredni projekt i objavljena 2015.g. Učiteljica Irena je napisala tekst, a slikovnicu su oslikali Šimini razredni prijatelji, tada učenici 6.c razrednog odjela. Možete je pročitati na web-stranici naše škole.

            Zbirku priča za djecu Mama, kupi mi konja! objavila je zagrebačka Alfa u svojoj biblioteci Knjiga za mladež 2017.g. Knjigu je uredio Božidar Prosenjak, ilustrirao Dario Kukić i predstavljena je na Interliberu.

Godine 2019. učiteljica Irena Ivetić objavila je zbirku pjesama za djecu  Recept za radost, drugo, izmijenjeno i dopunjeno izdanje. „Ovo nije moja nego naša knjiga“, ističe autorica. Jer ova knjiga je prekrasno ilustrirana likovnim radovima učenika. U njenom stvaranju sudjelovalo je ukupno dvadeset i sedam malih umjetnika! Učiteljica je prikupljala ilustracije četiri godine. Urednica i lektorica knjige je Romana Thür, prof.  a likovna urednica Kristina Gašparović, mag. prim. educ.

            Doista, svi mi imamo svoje recepte za radost a oni se baš kao i kuharski recepti mogu i razmjenjivati. I tako se radost širi među nama. Upravo to – širiti radost, širiti ljubav prema pisanoj riječi, slikarstvu i umjetnosti općenito želja je učiteljice Irene Ivetić.

RASTANAK S LJETOM

Pruži obje ruke za rastanak s ljetom

i pozdravi smiješkom starog prijatelja,

mrak sve prije stiže i noći su hladne –

prolaze nam dani igre i veselja.

Dok pekmez miriše iz kuhinje svake,

pojedi još koju krišku lubenice,

kad breze odjenu ogrtače žute

poželjet ćeš njeno slatko i rumeno lice.

I ne plači s kišom, već se raduj suncu,

skupljaj ga u oči, nek' prepune budu,

kad se magle spuste – svijetlit će iz tebe

i tjerat sivilo, hladnoću i tugu.

                                                               Kolovoz 1996.

                                                                            Irena Ivetić

______________________________________________________________________________________________________

DAMA U ŽUTOM

U plaštu žutom

poljima šeta,

sakuplja posljednje

osmijehe ljeta.

Zatim u album

redom ih sprema,

dok mačka na blagom

suncu drijema.

Prošeće brdima,

kroz vinograde –

sve pute sunca

ona znade.

Mirisnim voćem

mami nas s grana –

ime je njeno

                    JESEN RANA.

                                                Jesen 2001.

______________________________________________________________

JUTRO

Meka te postelja toplinom grli,

u snu sam stvaraš najljepše bajke,

a onda jutro kroz prozor virne –

nježno te budi tihi glas majke.

- Samo još malo – mrmljaš sneno,

dok trake snova iz ruku bježe…

Hoće li oči radošću zasjat

kad na stol stigne pecivo svježe?

Uprti torbu, poljubi majku,

pred kućom čuješ glas prijatelja!

Djeca se slijevaju sa svih strana,

pred školom sve vri od veselja!

Plavo ti jutro ruke pruža,

mirišu krošnje – ptičji dom,

otvori škrinjicu novoga dana –

ključić pronađi u srcu svom!

                                                                   IRENA IVETIĆ