Osnovna škola "Dobriša Cesarić" Požega

Ja sam Borna Šipoš. Imam jedanaest  godina i treniram nogomet na NK Slavoniji. U slobodno vrijeme vrijeme igram igrice i idem van s prijateljima.

Svaki dan idem van poslije škole,  kad napravim zadaću,  i obično ostanem do navečer. Idem u OŠ Dobriše Cesarića. Moj najbolji predmet je TZK.

Kad sam imao devet  godina,  trenirao sam gimnastiku jednu  godinu pa sam prestao zato što mi se taj sport više nije sviđao. Moja obitelj ima četiri  člana:  mama Mirjam, tata Vlado i brat Matej. Roden sam 9. travnja 2011.  u Požegi.

Borna Šipoš, 5. a

Literarna skupina, šk. god. 2022./2023.

OŠ Dobriše Cesarića, Požega

Mentorica: Blanka Đimoti Zima

KAD NARASTEM,  ŽELIM BITI

Kad narastem,  želim biti nogometaš, to mi je uvijek bila želja postati. Nogomet sam počeo sa tri  I pol godine. Moj najdraži igrač  je Ronaldo. Najviše želim kad narastem izaći na teren pred tisuće ljudi. Moj najdraži club je Real Madrid i tamo želim zaigrati. To je moja kratka budućnost.

NIJE DA SE HVALIM, ALI…

Nije da se hvalim, ali sam jako dobar u nogometu. Od nogometa imam puno raznih nagrada, medalja, trofeja… Trenutno sam strijelac lige s devet pogodaka. Prije dvije  godine sam osvojio nagradu za najboljeg igrača turnira, a prije tri za strijelca turnira.

Borna Šipoš, 5. a

Literarna skupina, šk. god. 2022./2023.

OŠ Dobriše Cesarića, Požega

Mentorica: Blanka Đimoti Zima

Dan za pamćenje

24. kolovoza 2017.  bio je dan za pamćenje jer sam tada na svojemu odmoru

u Makarskoj svratio do Splita. Na izletu smo bili mama, tata i ja.

Najzanimljivije mi je bilo posjećivanje najljepšeg stadiona Lijepe

Naše – Poljuda, a naravno i samo gledanje i navijanje na utakmici protiv

jednog od najboljeg kluba najbolje svjetske lige. Do Splita smo

išli autom koji je vozio moj tata. Poslije utakmice otišli

smo u jedan od najvećih trgovačkih centara u Hrvatskoj.

Duje Ždero, 5. a

Literarna skupina, šk. god. 2022./2023.

OŠ Dobriše Cesarića, Požega

Mentorica: Blanka Đimoti Zima

Moj najbolji prijatelj

Moj najbolji prijatelj se zove Juraj Polak. Upoznao sam ga u predškoli i od tada smo prijatelji. Ima čak tri nadimka: Prvi nadimak mu je Jeruzalem. Zašto? Ne znam ni ja. Drugi nadimak mu je Barbara jer je u drugom razredu stalno spominjao ime Barbara. A treći nadimak mu je Juraj Poljak jer je Niko slučajno umjesto Juraj Polak rekao Juraj Poljak. Voli video igre kao i ja. Dosta je nizak,  malo niži od mene. Tjelesni mu nije jača strana kao ni meni, ali  u drugim predmetima je vrlo dobar. Krumpiruša njegove mame za Dane kruha je nezaboravna. On je stvarno prijatelj kakvog bi svako poželio. Toliko je dobar da mu je razrednica dala da bira s kim će sjediti.

Juraj je stvarno jako dobar prijatelj, nikad ga nisam vidio tužnog uvijek ima osmijeh na licu. Zato ćemo uvijek biti besties!

Duje Ždero, 5. a

Literarna skupina, šk. god. 2022./2023.

OŠ Dobriše Cesarića, Požega

Mentorica: Blanka Đimoti Zima

Nije da se hvalim ali...

Nije da se hvalim,  ali ja puno toga znam. Malo mi je neugodno da se hvalim,  ali što da radim,  kad je zadatak takav. Skoro svaku zastavu ja mogu da pogodim i gdje se ta država nalazi. Kad su video igre u pitanju,  tu sam nepobjediv a u gledanju Youtubea,  tu sam broj jedan. Kad je spavanje u pitanju tu sam velemajstor otpilim dvanaest sati kao od šale. Svakoga nogometaša poznajem i znam za koga nastupa. Najbolji sam za potrošiti do svake kune što moji roditelji jako dobro osjete. Na mobitelu mogu satima visjeti dok baterija ne ostane prazna. Ukusna hrana jača mi je  strana, što se i vidi iz priloženog. Ima još toga s čime se mogu hvaliti, ali treba nešto ostaviti za idući put.

Duje Ždero, 5. a

Literarna skupina, šk. god. 2022./2023.

OŠ Dobriše Cesarića, Požega

Mentorica: Blanka Đimoti Zima

Ovo sam ja

            Ja sam Emanuel Samaržija. Živim u Požegi u Hrvatskoj. Idem u 5.a razred OŠ  „Dobriša Cesarić“. Idem u Glazbenu školu Požega. Treniram nogomet na NK Slavoniji šest i pol godina.

 Sviram udaraljke. Volim igrati igrice. Najdraža mi je Fifa 23. Moj najbolji prijatelj se zove Dominik. Imam stariju sestru Be­nediktu koja me jako živcira jer se kod kuće pravi važna, ali volim kod nje kad mi pomaže sa zadaćom i kad učim. Ne volim čitati romane, ali volim čitati polu stripove. Volim voziti bicikli. Mene najviše nasmijava Petar Ereiz koji sjedi ispred mene. Nadimak mi je Emz. Na more idem u Brela i na Pelješac. Tamo imamo kuću, a na Pelješcu su mi budući tetak i tetka. Volim pse. Najdraži mi je klub Dinamo Zagreb.

Ovo sam ja u ovih jedanaest  godina.

 Emanuel Samaržija, 5. a

Literarna skupina, šk. god. 2022./2023.

OŠ Dobriše Cesarića, Požega

Mentorica: Blanka Đimoti Zima

OVO SAM JA

Ja se zovem Josipa Bićanić. Imam deset i pol godina. Imamo konje i u slobodno vrijeme bavim se jahanjem.  Imam puno prijatelja u ulici. Svake večeri vikendom s prijateljima igramo graničara i nogomet. Svi  prijatelji iz ulice idu u OŠ „Dobriša Cesarić“. Najveća glupost koju sam napravila s prijateljima iz razreda je ta da smo po najvećoj kiši i snijegu išli u šumu u tenisicama i cijeli dan ostali  mokri. Kad dočekujem Novu godinu,  uvijek slavim s prijateljima iz ulice. Nekad prirodom jašem  s prijateljima. Najbolji prijatelj mi je Lukas  Pandžić. U školi mi je najdraži predmet hrvatski jezik. Najviše u školi me nasmijava Borna  Šipoš. Kod kuće se najviše volim igrati s malim mačićem. S osam godina sam postala teta. Ovo je bila priča o meni.

Josipa Bićanić, 5. a

Literarna skupina

Mentorica: Blanka Đimoti Zima

NIJE DA SE HVALIM, ALI

Nije da se hvalim,  ali…

dobra sam u mnogo toga.

Znam jahati, čitati, pisati, nešto učim,

a nešto ću i naučiti.

Cijeli život se uči.

Na primjer jako brzo trčim dok drugi ne.

Znam brzo jahati dok drugi sporo.

Ali u nečemu i nisam dobra kao što je

košarka, rukomet, odbojka …

Dobra sam i u nogometu jer ga volim

kao dečki iz razreda,  ali ga ne treniram.

Cvijeće i povrće znam saditi.

Na drvo se znam penjati.

Nećakinji tu i tamo pelenu znam presvući.

Svi me hvale jer sam odlična učenica a i jahačica.

Špagu napravim u tren oka.

Kad u ulici igramo igre,  uvijek pobijedim.

Crtati znam i uživam u crtanju.

Ja to sve znam,  ali nemojte misliti da se

hvalim. Nadam se da i vi znate puno toga.

Josipa Bićanić,  5.a, Literarna skupina, šk. god. 2022./2023., OŠ Dobriše Cesarića, Požega, mentorica: Blanka Đimoti Zima

Dan za pamćenje

Već dugo godina treniram košarku. Ovoga ljeta otišli smo na pripreme u Mađarsku. Osim mojega kluba tamo su bili klubovi iz Srbije, Mađarske i Slovenije.

Nakon zadnje utakmice treneri su organizirali izlet na bazene. Kada smo došli,  svi su bili uzbuđeni. Svi su išli na tobogane. Bilo je raznih,  a ja sam išao na jako veliki koji se zove kamikaza. Tobogan je bio strm i brz.

Najzanimljivije je bilo kada smo u bazenu igrali košarku. Nakon dva dana otišli smo natrag u Požegu. Najviše ću pamtiti kada sam se spustio niz kamikazu.

                                                                            Luka Repulec,   5.a

Literarna skupina, šk. god. 2022./2023.

OŠ Dobriše Cesarića, Požega

Mentorica: Blanka Đimoti Zima

Kad odrastem,  želim biti

Kad odrastem želim biti profesionalni košarkaš. Uvijek sam se volio baviti sportom, a zadnje dvije godine treniram košarku. Od početka mi se svidio trener, treninzi i djeca koja treniraju sa mnom. Neki od njih postali su mi dobri prijatelji. Treniram tri puta tjedno. Svaki trening mi je dosta težak, ali se nakon njega dobro osjećam.

Kod kuće u dvorištu već pet godina imam svoj koš. Kad god sam slobodan, pozovem bratića ili prijatelje i idem s njima ubacivati loptu u koš. Volim gledati košarkaške utakmice, a najviše volim gledati NBA. Najdraži mi je košarkaš LeBron James. Najveća mi je želja postati kao on.

Volim košarku jer mi je zabavna i volim ju igrati.

                                                                                       Luka Repulec, 5.a

Literarna skupina, šk. god. 2022./2023.

OŠ Dobriše Cesarića, Požega

Mentorica: Blanka Đimoti Zima

Moj najbolji prijatelj

Imam puno prijatelja, ali najbolji prijatelj mi je Mirko. Mirka sam prvi put upoznao u prvom razredu osnovne škole. U početku nismo bili najbolji prijatelji, ali ubrzo smo se počeli više družiti i sprijateljili smo se.  Mirko je visok, malo je veći od mene, ima plave oči i kovrčavu plavu kosu. Nedavno je počeo nositi naočale koje je skoro razbio. Najviše se voli nositi majice s kapuljačom i trenirke. Mirko živi blizu škole i blizu mene. Skoro pa smo susjedi. Idemo zajedno u glazbenu školu gdje svira klavir. Kao i ja, Mirko je najmlađe dijete u obitelji.

S Mirkom volim igrati playstation. Jedno vrijeme smo stalno odlazili na Stari grad gdje smo se igrali i penjali na strme obronke brda. Bilo nam je lijepo sve dok nas nisu potjerali psi. Više se tamo ne igramo.

Volim ići kod njega igrati stolni tenis i košarku.

 S Mirkom mi je uvijek zanimljivo. 

                            Luka Repulec,  5.a

Literarna skupina, šk. god. 2022./2023.

OŠ Dobriše Cesarića, Požega

Mentorica: Blanka Đimoti Zima

Nije da se hvalim, ali…

Dobar sam u puno toga. Od svih tih dobrih stvari najbolji sam u matematici. Svaku godinu matematiku prolazim s pet. Bio sam na školskom natjecanju i bio sam drugi. Svejedno sam otišao na županijsko natjecanje i tamo sam bio deveti.

Osim matematike dobar sam i u košarci. Koš sam dobio kada sam imao šest godina. Prošle godine sam počeo trenirati košarku i jako sam dobar u njoj. Volim ići na treninge, a kada sam slobodan vježbam košarku kod kuće. Na treninzima sam pronašao nove prijatelje i s njima volim trenirati.

Ali od svega najbolji sam u igranju igrica. Smijem ih igrati samo vikendom.

Ima još puno stvari u kojima sam dobar, ali možda ipak najbolji u pisanju kratkih sastavaka.

                                                                                              Luka Repulec, 5.a

Literarna skupina, šk. god. 2022./2023.

OŠ Dobriše Cesarića, Požega

Mentorica: Blanka Đimoti Zima

Ovo sam ja

Zovem se Luka Repulec, živim u ulici Domobranska 4 i imam 11 godina. Rođen sam 05.07.2011. Imam dvije sestre, mamu i tatu. Imam dvije mačke i živim u velikom dvorištu s bakom i djedom, tetom i tetkom i s bratićem i sestričnom.

Treniram košarku, idem na engleski jezik i idem u glazbenu školu gdje sviram udaraljke. Imam prijatelje u ulici s kojim se volim igrati vani. Moji najdraži košarkaški klub je Los Angeles Lakers. Kao mali bojao sam se ući u more i jeo sam pijesak. U školi mi je najdraži predmet tjelesni odgoj. Svaki razred prošao sam s odličnim. 

                                                                                                        Luka Repulec, 5.a

Literarna skupina, šk. god. 2022./2023.

OŠ Dobriše Cesarića, Požega

Mentorica: Blanka Đimoti Zima

                                             DAN ZA PAMĆENJE

Moj nadraži dan za pamćenje je moje putovanje u Zagreb, a išao je ovako.

Krenuli smo u jutarnjim satima 18. prosinca 2021. u 06:00 sati iz Požege prema Zagrebu. Povod našeg odlaska u Zagreb je bilo natjecanje u plesu. Svi smo bili jako uzbuđeni,  pogotovo ja. Putovali smo dva sata do Zagreba. Tada smo došli do velike dvorane gdje se održavalo natjecanje. Presvukli smo se u kostime, našminkali i napravili frizure. Bile smo spremne za nastup. Dobile smo medalje za 3. mjesto pa smo bile malo tužne, ali glavno da smo se zabavile. Tada smo otišli u naš hotel gdje smo išli prespavati. U sobi sam bila s prijateljicom Miom. Sljedeće jutro smo se probudile i krenule put igraonice Amazinge. Tamo mi je bilo jako, jako dobro i ludo. Poslije igraonice smo išli u kratki shoping te krenuli prema Požegi. Ovaj dan nikada neću zaboraviti jer sam se super provela s prijateljima.

Mia Parmaković, 5. a

Literarna skupina, šk. god. 2022./2023.

OŠ Dobriše Cesarića, Požega

Mentorica: Blanka Đimoti Zima

Što ću biti kad odrastem

Kad odrastem,  još ne znam što ću biti. Prvo sam htjela biti slikarica, pa policajka, pa kuharica… A sad ne znam što ću biti?! Još želim biti dijete. Volim se družiti sa svojim prijateljima vani ili u školi. Što najviše mrzim,  je posao. Ne volim se dizati rano i raditi do navečer. Onda se ne stignem igrati. Moja zadaća  je brinuti se o kući - ali samo ponekad.

Djeca vole biti vani s odraslima, ali u ovoj godini roditelji nemaju vremena za druženja s nama. Djeca su stalno na  mobitelima i nemaju vremena  igrati se sa svojim bratom i sestrom. Zato ja ne znam što ću biti  kad narastem.

Želim ostati dijete jer me to jako čini sretnom.  Sad imam velikih jedanaest,  ali se ponašam kao dijete. I to čini moju obitelj sretnom.

Mia Parmaković, 5. a

Literarna skupina, šk. god. 2022./2023.

OŠ Dobriše Cesarića, Požega

Mentorica: Blanka Đimoti Zima

MOJA NAJBOLJA PRIJATELJICA

Moja najbolja prijateljica se zove Mia. Živimo u istom gradu, ali smo dosta udaljene. Upoznala sam je na svom prvom danu plesa, a to je bilo kad sam imala dvije  godine. Od toga dana,  ne mogu živjet bez nje.

Ne mogu sebi zamisliti život bez njenog „ludiranja“ i njenog glupiranja. Bavi se plesom i gimnastikom kao i ja i u tome jako uživamo.

Njene zelene oči zelene se iz daleka. Njena plava kosa prekriva  lijepo lice. Visoka je i vitka.  U odijevanju smo iste, ali se ja ponekad ipak malo bolje odjenem. Sportski je tip. Ona mrzi čitati knjige, ali je ja nekad podsjetim na čitanje.  Dovoljno ju znam. Kad god ju zovem za pomoć,  ona je tu. Najviše voli jesti pečene krumpiriće s kečapom.

Moja prijateljica Mia najluckastija je osoba koju sam upoznala. Odlično čuva tajne i nikad nije odala nijednu. Obožavam se s njom družiti i želim da tako ostane zauvijek.

Mia Parmaković, 5. a

Literarna skupina, šk. god. 2022./2023.

OŠ Dobriše Cesarića, Požega

Mentorica: Blanka Đimoti Zima

NIJE DA SE HVALIM,  ALI…

Nije da se hvalim, ali  dobra sam u: plesu, gimnastici, crtanju, vožnji na biciklu,  matematici…

PLES treniram već osam godina. Na treninge idem četiri  puta u tjednu. Naučila sam puno pokreta u plesu, a to su pirueta, kalipso, šalon, balone, saše…

GIMNASTIKU treniram tri  godine i jako je volim. Tamo učim puno gimnastičkih vježbi. Naučila sam špagu, stoj na rukama, most, zvijezdu…

CRTANJE mi je najdraži hobi. Volim crtati životinje, ljude, prirodu…Najviše volim crtati kod kuće. Bojice su mi uvijek na stolu i spremne.  

VOŽNJA NA BICIKLU me najviše usrećuje. Jako sam spretna u vožnji, čak sam naučila voziti i bez ruku. Kada se vozim,  osjećam se sretno i veselo.

MATEMATIKA moj je najdraži predmet. Jako je volim i jako me zanima. Prije je nisam voljela, ali sada je volim i želim naučiti još više o njoj.

Mia Parmaković, 5. a

Literarna skupina, šk. god. 2022./2023.

OŠ Dobriše Cesarića, Požega

Mentorica: Blanka Đimoti Zima

OVO SAM JA 

Ja sam Mia Parmaković.  Imam deset godina. Idem u Osnovnu školu  Dobriše Cesarića Požega. Treniram ples već osam godina u studiju Plesni studio Marine Mihelčić. Imam veliku obitelj. To su mama Kristina, tata Ninoslav, sestre Nika i Sara i brat David. Imam i psa koja se zove Nesa. U razredu i na plesu imam puno prijatelja.

U mojoj ulici ima puno djece. U našoj ulici razgovaramo, igramo skrivača i lovice te idemo često u Super novu jer nam je blizu kuće. Jako sam se radovala petom razredu i upoznavanju novih prijatelja. Omiljeni predmet mi je hrvatski jezik i tjelesna kultura. Moja najveća želja je otići u Afriku i volontirati.  Kad narastem,  još ne znam što ću biti, ali voljela bih živjeti u Japanu ili u Parizu.  Jako volim ići u grad i na sladoled u Aromu. Jedva čekam Novu godinu da proslavim s prijateljima iz ulice. Ovo sam bila ja u mojih jedanaest  godina.

Mia Parmaković, 5. a

Literarna skupina, šk. god. 2022./2023.

OŠ Dobriše Cesarića, Požega

Mentorica: Blanka Đimoti Zima

Moja najbolja prijateljica

Moja najbolja prijateljica zove Lana. Živi u Požegi u Babinom viru. Upoznala sam ju prije dvije godine. Volim se družiti s njom, zabavna je i smiješna. Trenira košarku. Visoka je i mršava. Ima smeđu kosu, zelene oči i nosi naočale. Radije nosi majice i hlače nego haljine. Ima jedanaest godina, uskoro dvanaest. Ide u 6. razred u Osnovnu školu Julija Kempfa. Volim se družiti s Lanom i nadam se da ćemo zauvijek ostati najbolje prijateljice.

Natali Komadina, 5.a

Literarna skupina, šk. god. 2022./2023.

OŠ Dobriše Cesarića, Požega

Mentorica: Blanka Đimoti Zima