Osnovna škola "Dobriša Cesarić" Požega - Naslovnica - Romanom Stepenice do neba Ivana Adlešić Pervan oduševila Cesariće

> Naslovnica

Vijesti

Romanom Stepenice do neba Ivana Adlešić Pervan oduševila Cesariće

Autor: Blanka Đimoti Zima, 27. 1. 2019.

Ivana Adlešić Pervan posjetila je našu školu i predstavila svoj prvi roman “Stepenice do neba”. Književnom susretu prisustvovali su učenici literarne, dramske, novinarske, recitatorske skupine te mladi knjižničari zajedno sa svojim mentoricama učiteljicama hrvatskog jezika Vesnom Leopoldović, Martinom Soukup, Blankom Đimoti Zima te knjižničarkom Mirnom Kovačević.

Riječ je o duhovitoj i vješto ispripovijedanoj priči o odrastanju pisanoj u formi dnevnika, a susret s autoricom bio je jednako tako zanimljiv i zabavan. Ivana Adlešić Pervan prisutnima je ispripovijedala kako su izgledali njezini školski dani, kako likovi iz istoimene priče imaju brojne zajedničke osobine s njezinim razrednim kolegama te nam kroz razgovor o sadržaju i naslovu romana otkrila i svoju veliku ljubav prema glazbi. Naime, njezin prvi roman “Stepenice do neba” dobio je naslov prema pjesmi “Stairway to Heaven” kultnog Led Zeppelina. Mnogi od učenika nisu nikada čuli za navedenu pjesmu i ne slušaju rock and roll, a Ivanin nastup i pristup ih je ipak potaknuo na slušanje ove pjesme. Autoričin je cilj ustvari i bio zainteresirati ih za dobru glazbu i dobru knjigu tako da je druženje bilo i vrlo poučno.

Plakat za književni susret vrlo maštovito izradili su Mali knjižničari iz 3.b razreda Petra Valentić i Valentina Stipić pod vodstvom mentorice knjižničarke Mirne Kovačević, a učenici 4.a razreda pod stručnim vodstvom učiteljice Đurđice Gatjal oslikavali su naslovnu stranicu knjige Stepenice do neba.

O knjizi nam je govorila i sama autorica: Roman je u formi tinejdžerskog dnevnika Ivana, učenika drugog razreda gimnazije. – On se susreće s više problema, recimo s onim što se svi susreću u školi, s pisanjem, to je zapravo početak svega. On je počeo pisati dnevnik ne zato što to voli, nego nego zato što je to dobio za kaznu iz hrvatskog i zato je počeo pisati dnevnik, koji bi trebao predati profesoru na kraju godine da vidi da to njegovo umijeće može prerasti stranicu i pol zadaće. Međutim, on se srodio s dnevnikom, pisanje mu postaje ne tlaka, nego pravi užitak. Pisao je o tome što se događa, saznajemo o problemima s kojima se susreće svakodnevno.

Zanimljivo je da su događaji iz romana dobrim dijelom stvarni, oni koje je i sama autorica doživjela u srednjoj školi. O tome kaže: Ivan je preslika recimo mene, kakva sam bila u srednjoj školi i kakve sam ja probleme imala, prema tome kako s moje trojke do kraja godine doći na peticu. Iz škole imam dogodovštine, pa kad sam čitala dijelove romana učenicima i poslije im rekla da mi se to zaista dogodilo, bilo im je još zanimljivije.

Knjiga je svakako poticaj čitanju, jer je duhovita i bliska onima za koje je napisana. Ona je ujedno i savjetnik za rješenje problema s kojima je Ivanovi vršnjaci susreću.