Osnovna škola "Dobriša Cesarić" Požega

MOLITVA, Darko Papak

... Opet se sjetim žutog lišća, otužno puste Ulice Matije Gupca, moje ulice gdje sam se nekad igrao, pogleda svih nas u prazno i nepoznato... Sjetim se pretresa JNA, ljudi koji su nekoć s našim starcima radili, drugovali i živjeli...

Nisam do kraja  shvaćao mamine suze dok nismo na nadvožnjak one iste ulice došli... Ta ulica je poligon sjećanja, sva radost i tuga, sva igra i veselje bili su u toj ulici. A sad odlazimo, ne znamo kuda…

U to neko vrijeme nismo ni slutili koju sudbinu su naši Vukovarci doživjeli, pobijeni, žedni i gladni u očaju svega onoga što im je netko priredio, jer mi je moje tadašnje djetinje razmišljanje govorilo kako uistinu moraš biti lud kad nekome nešto loše učiniš…

Nisam shvaćao jer dijete sam bio… Da zlo postoji…

Jedno danas shvaćam, dragi prijatelji, OPROST je jači od svakoga zla, ljubav je jača od svake mržnje, budućnost je ljepša ako naučimo praštati…

No prijatelju, oprosti, ali ne zaboravi, ne zaboravi zbog onih kojih nema, zbog onih koji su podnijeli teške muke, hladnoću, granatiranje, logore…

Ne zaboravi, prijateljice, sve one koji su usput i bez pravog razloga ostavili djetinjstvo, neproživljeno, one koji su bez roditelja ostali, bez prijatelja… Ne zaboravi, prijatelju, heroje toga vremena, a bilo ih je puno, i znanih i neznanih…

Milosrdni Bože, Vukovar je simbol svega onoga što se naziva patnja, trpljenje, hrabrost, ljubav. Neka naš simbol te hrabrosti, žrtve i ljubavi uvijek rasvjetljava tamu ispred nas.

Molimo Te shvatiti kroz Vukovar što znači oprostiti, što znači trpjeti poradi ljubavi. Isto tako te molimo neka u svijetu zavlada mir i ljubav jer nakon rata samo bijeda ostaje.

Molimo te da svaka suza Vukovara bude obrisana, svaki prekinuti dječji osmijeh nezaboravljen. Svaka nada, kako će sutra biti bolje, probuđena.

Neka Vukovar u tvojoj ljubavi oprosti svaki ožiljak koji u srcu nosi, a mi koji smo svjedoci da nikada ne zaboravimo. Da ne zaboravimo na ljubav i praštanje našeg Vukovara! 

HRVATSKI VOJNIČE, Sandra Halt Ćuže, prof.

Hrvatski vojniče

Duša ti spava

Jer je mirna

Duša što izrasta

Iz korijena hrastova

I prelijeva se  u sunčanim snopovima

Sad slobodna

Slobodna u vječnosti

Iz Domovine za koju si, vojniče, pao

U domovini u kojoj sanjaš

Hrvatski vojniče

 jedan konačno ostvareni san

Od Dunava do Jadrana

Vijore se pjesme

Razmiču oblake osmjesi tvojih unuka i

Praunuka

Stoga sad

Mirno snivaj

I ne brini

Ima ju tko braniti

Ima ju tko čuvati

Tvoji sokolići sada jačaju

U smirenim zorama

Ali su spremni poletjeti uvijek

Onako kako si ti letio

I voljeti mogu

Tu svetu majku zemlju

Krvlju i vriskom natopljenu

Onako kako si ju ti volio

Ljubavlju crvene ruže koja

Ti pokriva grob

A nekad je usne tvoje drage

Ljubavlju crvenom kao grb

Koji se otima svim čizmama i lažima

Kroz stoljeća

Ljubavlju crvenom kao krv

Kao život

Ljubavlju većom od života

Ljubavlju koja Dunav spaja s nebom

Majku s djetetom

Zarobljenika sa suprugom

Djeda s unučetom

Koja spaja obzor bjelokosni, častan i stamen

Sa zemljom mekom a nepokorenom

Stoga mirno snivaj, ratniče divni,

Jer si  i nama Ljubavlju većom od života

Darovao upravo to; život, ljubav i mir!