Učenici i djelatnici naše škole zapalili su lampione ispred škole kako bi dostojanstveno obilježili nadolazeći državni blagdan Dan sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje predvođeni vjeroučiteljem Darkom Papak u jutarnjoj smjeni, te nastavnicom Sandrom Halt – Čuže i školskom knjižničarkom Mirnom Kovačević u poslijepodnevnoj smjeni.
Učenica Leona Pleša pročitala je pjesmu naše učiteljice „Usnuli ratnik“, a Jan Pandžić, Damjan Ivanika, Eva Crnković i Rahela Kukuruzović molitvu i tekst o Vukovaru.
Neka svjetlost lampiona još dugo osvjetljava noć, u čast svih onih koji su svoju svjetlost položili za našu slobodu.
Slava im i vječna hvala za žrtvu koju nikada nećemo zaboraviti.
Naša Područna škola Nova Lipa obilježila je Dan sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje geslom ” I u mom gradu Vukovar svijetli”.
MOLITVA, Darko Papak
… Opet se sjetim žutog lišća, otužno puste Ulice Matije Gupca, moje ulice gdje sam se nekad igrao, pogleda svih nas u prazno i nepoznato… Sjetim se pretresa JNA, ljudi koji su nekoć s našim starcima radili, drugovali i živjeli…
Nisam do kraja shvaćao mamine suze dok nismo na nadvožnjak one iste ulice došli… Ta ulica je poligon sjećanja, sva radost i tuga, sva igra i veselje bili su u toj ulici. A sad odlazimo, ne znamo kuda…
U to neko vrijeme nismo ni slutili koju sudbinu su naši Vukovarci doživjeli, pobijeni, žedni i gladni u očaju svega onoga što im je netko priredio, jer mi je moje tadašnje djetinje razmišljanje govorilo kako uistinu moraš biti lud kad nekome nešto loše učiniš…
Nisam shvaćao jer dijete sam bio… Da zlo postoji…
Jedno danas shvaćam, dragi prijatelji, OPROST je jači od svakoga zla, ljubav je jača od svake mržnje, budućnost je ljepša ako naučimo praštati…
No prijatelju, oprosti, ali ne zaboravi, ne zaboravi zbog onih kojih nema, zbog onih koji su podnijeli teške muke, hladnoću, granatiranje, logore…
Ne zaboravi, prijateljice, sve one koji su usput i bez pravog razloga ostavili djetinjstvo, neproživljeno, one koji su bez roditelja ostali, bez prijatelja… Ne zaboravi, prijatelju, heroje toga vremena, a bilo ih je puno, i znanih i neznanih…
Milosrdni Bože, Vukovar je simbol svega onoga što se naziva patnja, trpljenje, hrabrost, ljubav. Neka naš simbol te hrabrosti, žrtve i ljubavi uvijek rasvjetljava tamu ispred nas.
Molimo Te shvatiti kroz Vukovar što znači oprostiti, što znači trpjeti poradi ljubavi. Isto tako te molimo neka u svijetu zavlada mir i ljubav jer nakon rata samo bijeda ostaje.
Molimo te da svaka suza Vukovara bude obrisana, svaki prekinuti dječji osmijeh nezaboravljen. Svaka nada, kako će sutra biti bolje, probuđena.
Neka Vukovar u tvojoj ljubavi oprosti svaki ožiljak koji u srcu nosi, a mi koji smo svjedoci da nikada ne zaboravimo. Da ne zaboravimo na ljubav i praštanje našeg Vukovara!
Usnuli ratnik – Sandra Halt Ćuže, prof.
Hrvatski vojniče
Duša ti spava
Jer je mirna
Duša što izrasta
Iz korijena hrastova
I prelijeva se u sunčanim snopovima
Sad slobodna
Slobodna u vječnosti
Iz Domovine za koju si, vojniče, pao
U domovini u kojoj sanjaš
Hrvatski vojniče
jedan konačno ostvareni san
Od Dunava do Jadrana
Vijore se pjesme
Razmiču oblake osmjesi tvojih unuka i
Praunuka
Stoga sad
Mirno snivaj
I ne brini
Ima ju tko braniti
Ima ju tko čuvati
Tvoji sokolići sada jačaju
U smirenim zorama
Ali su spremni poletjeti uvijek
Onako kako si ti letio
I voljeti mogu
Tu svetu majku zemlju
Krvlju i vriskom natopljenu
Onako kako si ju ti volio
Ljubavlju crvene ruže koja
Ti pokriva grob
A nekad je usne tvoje drage
Ljubavlju crvenom kao grb
Koji se otima svim čizmama i lažima
Kroz stoljeća
Ljubavlju crvenom kao krv
Kao život
Ljubavlju većom od života
Ljubavlju koja Dunav spaja s nebom
Majku s djetetom
Zarobljenika sa suprugom
Djeda s unučetom
Koja spaja obzor bjelokosni, častan i stamen
Sa zemljom mekom a nepokorenom
Stoga mirno snivaj, ratniče divni,
Jer si i nama Ljubavlju većom od života
Darovao upravo to; život, ljubav i mir!
