Intervju s Titom Bilopavlovićem

            U utorak, 15. studenoga 2011. naša škola ugostila je poznatog hrvatskog književnika, Tita Bilopavlovića. Nagrađivani pisac, čije su se knjige nerijetko nalazile na popisu lektire učenika naše škole, dao je intervju mladim novinarima te se tako vratio u svoje djetinjstvo te nas upoznao sa svojim radom i životom. Nadamo se da ćete kroz ovaj intervju još bolje upoznati jednog od najomiljenijih dječjih pisaca.

Jeste li ikada prije posjetili Požegu?

Naravno, Požega je blizu Gradiške te sam je posjetio puno puta. Uvijek sam imao dojam da je Požega pomalo ozbiljan grad. „Haračio“ sam i po mnogim požeškim festivalima, no to je sada nekako drugačije…

Što Vas je potaknulo na pisanje?

Na pisanje me prije svega potaknula osamljenost. Budući da su mi roditelji puno radili, često sam bio sam. Rano sam naučio čitati te su mi riječi ubrzo postale glavna zanimacija.

Koja Vam je najdraža knjiga koju ste napisali? Zašto?

Najdraža knjiga mi je Paunaš jer se kroz nju vraćam u svoje djetinjstvo. Prisjetio sam se mnogih doživljaja te shvatio da je u životu najvažnija pouka „ljubi bližnjega svoga kao samog sebe“. Iako su mi sve knjige drage i posebne svaka na svoj način, ova mi je zaista najomiljenija.

Što ste voljeli čitati u djetinjstvu?

Već sam rekao da sam puno vremena provodio uz knjige i čitao sam sve što mi je došlo pod ruku.

Koji Vam je bio najdraži predmet u školi?

Najdraži predmet u školi bio mi je tjelesni jer sam uvijek bio energičan i zaigran.

Uživate li kada pišete knjige?

Naravno da jako uživam. Pisanje me zaista ispunjava.

Kakav je osjećaj dobiti nagradu?

Dobiti nagradu je neopisiv osjećaj koji se ne zaboravlja lako. Predivno je dobiti priznanje za svoj rad. Upravo ta potvrda mi daje do znanja da je ono što radim dobro te me potiče na još veće stvaralaštvo.

Čime biste se bavili da niste pisac?

Teško mi je i zamisliti život bez pisanja, no kada bih morao odlučiti, zasigurno bih se bavio voćarstvom. Oduvijek sam bio veliki ljubitelj prirode te svega što nam ona daruje.

Imate li kakvu poruku za učenike naše škole?

Budući da u ovom današnjem suvremenom svijetu svi bulje u nekakve ekrane, predlažem učenicima vaše škole da se više posvete čitanju i svojim prijateljima i obitelji.

                                                                                                  Fran Grgić, Matej Puntarić i Filip Matić