Upravo zato što su vrijednim rukama tihih i nenametljivih seljana od svega 15ak kuća oživjele stare rubine i nošnje obnovljeni starinski kamini koji šire toplinu obiteljskog gnijezda, upravo zato što je slavonski hrast koji i pokriva i prekriva dom i na kojem se leži i ruča koje čuva blago od odjeće do životinja doživio svoju renesansu – kako nas je vješto asocirao vodič Vlado - sve je oživjelo i pred našim očima.

Sve je osmišljeno do posljednjeg detalja, od predivnih pelargonija koje krase okućnicu, mostića koji se nadvija nad potočić, starog pluga kraj pušnice koju čuva metalni kralj kokošinjca, preko košnica pčelinjeg saća meda sto postotne čistoće nezagađenog industrijom i prometom – do prozora ukrašenih šlinganim zavjesama, starih obiteljskih fotografija koje potvrđuju porijeklo, navade i običaje.

Sve to zaista potvrđuje da je to oduvijek kraj vrijednih ljudi koji su od malo stvarali pravo bogatstvo ; usporedbe radi od sjemenke lana, kasnije mukotrpnim postupkom čijanja, bijeljenja i tkanja odijela stolnjake, ćilime, posteljinu.

Za tkalačkim stanom vješto prebire 85 godišnja baka a oko joj i dalje veselo igra dok pripovijeda.

I tako dok tka razmišlja a u očima se nazire sjećanje; osnovu njenog dugog života stvorila je obitelj, niti i potke ispreplela je djecom i novim domom, a rubinu u koju je uložila sate predanog truda ostavlja budućim generacijama da iz nje uče.

U eko etno selu Stara Kapela zamagljeno slavonsko jutro otvorilo je oči i dušu kao što se otvara cvijet pod dodirima zrake sunca -uostalom kao što se Slavonija od davnina otvara ganutome srcu.

Piše: Sandra Halt-Ćuže