Kroz zanimljive aktivnosti eSporta i Sporta, u školskom kontroliranom okruženju, kod naših učenika potaknuta je radoznalost i otvorenost za stjecanje novih znanja. Prijateljskom igrom i međusobnim uvažavanje osvijestili smo opasnosti komunikacije (online i u živo), a istovremeno nastojali smo njegovati zaštitnički odnos međusobno i prema mlađim generacijama. Također provedena je i anketa.

Kako smo došli do igranja videoigara na nastavi?

Ideja je nastala na jednom nastavnom satu informatike kao odgovor na pitanje:

 „A zašto na informatici ne igramo igrice?“

A zašto ne? Odlučili smo se upustiti u avanturu. Uslijedio je brzi dogovor. Na suradnju smo odmah pozvali učitelja tjelesne i zdravstvene kulture.

Sport koji najviše dječaci vole je NOGOMET. Napravili smo timove za svaki razredni odjel. Neki dječaci odlučili su se natjecati se u eSportu, a ostali u Sportu.

1. Što je to eSport?

Tako formirani timovi dobili su zadatke.

1. Zadatak: Na prijedlog učiteljice informatike najprije smo istražili definiciju eSporta (skraćenica za elektronički sport).

Učenici su pojam opisali kao natjecateljsko igranje videoigara u kojem se timovi igrača natječu jedni protiv drugih. Može se  igrati na računalima (PC), konzolama (PlayStation, Xbox, Nintendo Switch itd.) i na mobilnim telefonima.

Učenici su otkrili da je prvo natjecanje koje bismo mogli nazvati eSportom održano 1972. godine na fakultetu Stanford u SAD-u.

2. Zadatak: Za učitelja tjelesne i zdravstvene kulture trebali su dati jasnu definiciju Sport-a.

Otkrili su nam da je Sport oblik tjelesne aktivnosti u kojoj pojedinac ili tim razvija i trenira svoje mentalne i tjelesne sposobnosti a pritom pruža zabavu gledateljima. To su nogomet, kuglanje, bejzbol, košarka, kriket, tenis, utrke, golf, stolni tenis itd.

2. eSport: „Gejmaš li sigurno?“

Najprije smo odigrali natjecanje u eSportu u informatičkoj učionici. Igra je bila EA Sport FC 24. Cilj ove igre bio je razviti svijest o samokontroli, izbjeći rizična ponašanja tijekom igre, te potaknuti razvoj odgovornih navika igranja kod učenika. Na taj način učenici su prakticirali savjete za odgovorne navike tijekom igranja.

3.Sport: „Utakmica uživo“

U našoj prelijepoj sportskoj dvorani odigrali smo nogometne utakmice u živo. Opet smo zaigrali 3 puta i potpuno neočekivano, rezultati su se ponovili.

Uslijedila je i svečana dodjela diploma za eSport te medalja za Sport.

4. Pitali smo učenike…

Na temu igranja videoigrica, provedena je anketa za učenike 6. i 7. razreda "GEJMAŠ LI SIGURNO?".

Istraživanju je pristupilo 89 učenika šestog ili sedmog razreda naše škole. Željeli smo saznati koliko često naši učenici igraju videoigrice, koji žanr ih naviše privlači i zašto, te osjećaju li se sigurno prilikom online igre.

Učenicima je napomenuto kako je ova anketa anonimna te mogu iskreno odgovarati na pitanja.

Anketu je ispunilo podjednako dječaka i djevojčica, 46 dječaka, 43 djevojčice. Među njima čak 82 učenika igra videoigrice, dok samo njih 7 ne. 56%  učenika igrice igra svakoga dana.

Na pitanje koji žanr igrice im je najzabavniji, odgovori su:

Najviše vole akcijske i avanturističke igrice jer:

"Zabavne su mi akcijske i avanturističke igre jer ih igram od svojih malih nogu."

"Zato što nije dosadno jer stalno se događa akcija."

"Volim igrice u kojima se puca."

"Zato što volim ići na putovanja i upoznati nove gradove pa čak i države."

"Jer ima pucanja."

"Jer se osjećam uzbuđeno i spremno."

"Jer mogu isprobavati i drugačije stvari nego što mogu u stvarnom životu!"

Dakle, oni žele otkrivati nešto novo, biti netko drugi - imati supermoći i supersnagu, žele pucati i uništiti protivnika ili one koji su bolji u igrici.

Među njima, 63% (ili njih 56) učenika svjesno je da preduga izloženost ekranima bilo koje vrste može imati za njih ozbiljne posljedice.

Štetne posljedice koje oni sami navode su:

"Kada puno igram igrice jako me boli glava."

"Imati loš vid, leđa ti se zgrbe, postaneš ovisan.“

"Bol u očima, leđima, glavobolja, umor..."

"Ovisnost i lošiji vid."

"Ne izlaze više van i ostaju8 samo u kući po cijeli dan."

"Slabiji vid, debljanje."

"Zaluđenost za igranjem, škola postaje broj 2., …"

"Nasilje, problemi s vidom, lošije ocjene itd."

Kada propitujemo sigurnost prilikom igranja istih, saznajemo da 72% učenika igrice igra s osobama iz njihovog okruženja, dakle, one koje poznaju i u uživo.

5% učenika komunicira sa suigračem tijekom igranja, a znaju li ti razgovori ponekad biti i neugodni vidljivo je u tablici.

Kako igra izgleda kada nastupi ljutnja saznali smo da jedan dio učenika ne može savladati ljutnju i agresiju, žele uzvratiti istom mjerom, pa čak zbog incidenta mogu učiniti štetu u svom domu - nešto razbiti. Veliki  broj učenika i učenica ipak sve to vide kao igru te su razvili svoje alate samoobrane i znaju mirnim putem pristupiti problemu kada u igri dođe do konflikta.

U slučaju online nasilja, 91% učenika za pomoć će se najprije obratiti svojim roditeljima.

Zaključak

Sve ove aktivnosti imaju za cilj promicanje sigurnije komunikacije, te odgovornije uporabe digitalnih tehnologija i mobilnih uređaja kod naših učenika i dalje.

Iako je igranje videoigrica kod naših učenika u znatnom porastu, u odnosu na 2022./2023. školsku godinu, ne treba zanemariti činjenicu da naši učenici uglavnom to svjesno rade (iz dosade) i svjesni su posljedica istih. Svjesni su da često školu i školske obveze postavljaju iza zabave. A kao razlog navode pomanjkanje koncentracije, te ne mogu dugo u danu sjediti mirno uz knjigu i učiti.

Naša škola redovito provodi preventivne zdravstvene preglede, održavaju se predavanja i radionice o zdravlju i sigurnosti na internetu,  te svi zajedno želimo stvoriti sigurno i zdravo okruženje za svoje učenike.

Čestitamo svim našim igračima na borbenosti i uspješnoj igri u kojoj nije bilo govora mržnje.

Tekst i fotografije: Katarina Kotrla Vidić, prof. matematike i informatike