Pjesma o Vukovaru, objavljena u časopisu Kvaka i uvrštena u Novu antologiju domoljubne poezije naše nastavnice Sandre Halt - Ćuže: 

Ptić Dunava
Možda ne mogu podnijet sve tuge
Što u Grad u školjci i u Dunav stanu
Što ga nemirnog svako jutro bude
Što u grču ga drže u još jednom danu
Možda ne mogu ispjevat pjesme
Ali mogu svojim životom reći
Hrvatsku mi nitko dirati ne smije
Moja će ljubav Dunavom teći
Svaki put kada politike vode
Zdrav je razum na stupu srama
Bez vodotornja nema te vode
Da Vukovar zavida tih tisuću rana
Kao za strijeljanje spram ovčarskog zida
Crpe se dani u igri moći
Da su svi ostali ponekad sanjam
Dok nepravda mira mi zatvara oči
I dok su ginuli pjevali su
Tko dobro sluša još pjesmu čuje
U njoj su i topovi i tenkovi minuli
Tek polja noćna smire slavuje
938. bijeli križ
Neriješena 292 pitanja
Skup je i nejasan ovaj mir
Ja nisam pao za ovakva svitanja
Nije pala nijedna granata
Ali srce majke bol pribada svaku
27. je godina poslije rata
Bez groba se majka klanja svom junaku
Kažite majci izdahnuo gdje sam
dani su k'o Dunav, dugi, neizvjesni
U njenom srcu ja Hrvatskoj pjevam
Dok grli križa grob neutješni
I grančica što iznad nje vije
Lahor joj miluje kosu što sijedi
Slavuj u pjesmi njenu suzu krije
Ne da spomen na njega da blijedi
Al' majka osjeća i ptića svog krijepi
S prsta joj siše tu slatku kap vode
Za dobro drugih ginuti vrijedi
Vukovaru, nikad više bez slobode
Ptić majci jutrom brižno progovara
Osunčano krilo niz oblak se smiješi
Slika njeg'vih rana kosti promrzava
Treperavo srce njene Tuge tješi:
"Recite majci da ne pustih vrisak
Recite majci gdje ponosan stojim
Recite joj da trepnuo nisam
Recite majci da još glasnije pojem"
Vukovaru, braniteljima