Učenici i zaposlenici škole noć uoči obljetnice tragedije zapalili su lampione u vanjskom prostoru škole, potom su vjeroučitelji škole predvodili molitvu za sve stradale u Vukovaru 1991. godine. Održano je i prigodno izlaganje u kojem su se učenici prisjetili povijesnih okolnosti razaranja Vukovara i egzodusa građana.

Ovakvi prigodni programi imaju za cilj njegovati mirotvorne stavove i vrijednosti suvremene demokracije utemeljene na slobodi te zajedničkom nastojanju izgradnje pozitivnoga ozračja u društvu nasuprot isključivosti, mržnji, nasilju i nacionalizmu. Afirmirana je pozicija poštovanja prema svakoj žrtvi bez obzira na njezin vjerski i nacionalni identitet. Naglašena je pogubnost ratnoga nasilja za svijet u kojem živimo.

Napisao: Vinko Tadić, prof.

VUKOVARSKE TUGE

Možda ne mogu podnijet' sve tuge

Što u Grad u školjci i u Dunav stanu,

Što ga nemirnog svako jutro bude,

Što u grču ga drže u još jednom danu.

Možda ne mogu ispjevat' pjesme

Ali svojim  životom mogu reći:

Hrvatsku mi nitko dirati ne smije!

Ljubav će moja Dunavom teći …

Svaki put kada politike vode

Zdrav je razum na stupu srama.

Bez vodotornja nema te vode

Da Vukovar zavida tih tisuću rana!

Kao za strijeljanje spram ovčarskog zida

Crpe se dani u igri moći …

Ponekad sanjam da su svi ostali…

Dok nepravda mira mi zatvara oči.

Pjevali su i dok su ginuli …

Tko dobro sluša još pjesmu čuje.

U njoj su i topovi i tenkovi minuli.

Tek polja noćna smire slavuje.

1589. Bijeli križ,

Neriješeno 260 pitanja

Skup je i nejasan ovaj mir

Nisam ja pao za ovakva svitanja…

Nije pala nijedna granata,

Ali srce majke bol pribada svaku.

29 je ljeta poslije rata.

Bez groba se Majka klanja svom junaku.

Kažite majci izdahnuo gdje sam!

Dani su k'o Dunav, dugi, neizvjesni.

U njenom srcu ja Hrvatskoj pjevam

Dok grli križa grob bezimeni.

I grančica što iznad nje vije,

A lahor miluje kosu što sijedi.

Slavuj u pjesmi njenu suzu krije

Spomen o sinu da ne izblijedi.

Al majka osjeća i ptića svog krijepi

S prsta joj siše tu slatku kap vode.

Za dobro drugih ginuti vrijedi

Vukovaru, nikad više bez slobode!

Ptić majci jutrom brižno progovara,

Osunčano krilo niz oblak se smiješi,

Slika njeg'vih rana kosti promrzava,

Treperavo srce njene Tuge tješi:

Recite majci da ne pustih vrisak.

Recite majci gdje ponosan stojim.

Recite joj da ni trepnuo nisam,

Recite majci da još glasnije pojim!

Lipanj- kolovoz, 2020.

Sandra Halt-Ćuže

Vukovaru, palim braniteljima i hrabrim majkama