Hrvoje Kovačević  završio je studij arhitekture, ali nikada nije radio taj posao. Bavio se karikaturom i marketingom, a najveća preokupacija su mu pisanje proze za djecu i odrasle te dramski tekstovi. Na samom početku uslijedio je šarolik dijalog učenika i književnika iz kojeg smo doznali o njegovom školovanju, početcima književnoga stvaralaštva, nastanku prvoga romana za djecu „Maštalac“ koji je kasnije preimenovan u „Tajnu ribljeg oka“, o književnim uzorima, te kako njegov brat samo čita njegove knjige. Nakon što napiše svaku knjigu prvo ju pročitaju njegovi najveći kritičari -  kćerka i supruga.

Zanimalo ih je što čita,  a posebno zašto većina romana počinje s riječju tajna. Književnik je strpljivo odgovarao na pitanja objašnjavajući kako ideje za pisanje dolaze od svakodnevnih događaja iz stvarnog života,  a koje zatim preoblikuje i proširuje stvarajući priču ili roman.

Na kraju su učenici  velikim pljeskom zahvalili dragom gostu i poželili  novi književni susret u njegovoj rodnoj Požegi.