Ušli smo radosno u drago vrijeme došašća, vrijeme iščekivanja, čekanja. A čekanje drage osobe uvijek nosi u sebi radost, nadu, pripremu.

Ovo, uistinu drago vrijeme čekanja koje nije tek prazno pogledavanje kroz prozor, nego budno i aktivno, djelotvorno iščekivanje, puno ljubavi, srca, aktivnosti, ali i poniranja u vlastitu nutrinu, tražeći u dubini srca razlog toj radosti. A razlog našega radosnog i aktivnog iščekivanja, nije nešto i nije netko ( bilo tko ), nego je to sam Božji Sin koji dolazi da nas spasi, dolazi da unese ljubav u našu hladnoću, mir u naše nemire, smisao u naš besmisao. On dolazi da nam dade sebe kako bismo mi postali njegovi i živjeli tako da svakim danom budemo bliže Njemu.

On nas poziva da budemo duhom budni i pripravni. Stoga smo danas u našoj školi zapalili prvu svijeću došašća. Željeli smo biti mala svjetla koja hodaju ovom zemljom i čine od nje komadić neba.

Želimo uvijek nositi svjetlo u srcu i duši.

Stoga, neka je svima blagoslovljen i radostan hod kroz došašće prema svjetlu Božića – rođenja našega Spasitelja.

                                časna Karolina