Osnovna škola "Dobriša Cesarić" Požega

Hodaš livadom i vidiš taj prizor,
ubereš ju i staviš na svoj prozor.

Da svako jutro kad se probudiš
miris predivne biljke osjetiš.

Sad si misliš što je to
je li to bilje zeleno.

Crveno, žuto ili neke druge boje
potpuno zbunjuje misli moje.

Dat ću ti jednu pomoć malu,
ali nemoj to uzeti za šalu.

Ljubičaste je boje od glave do pete
i uljepša ti svake pakete.

Ako nisi pogodio, lavanda to je
i ona uljepšava snove moje.

Ana Paukner, 5.b

Mentorica: Blanka Đimoti Zima,

Crna šuma

1. dan; gori…

Gori kao vatra u našim srcima

2. dan; širi se…

Širi se kao bolest za koju nitko ne mari

3. dan i 4. dan; obolijeva

Obolijeva kao da je zaraza obuzima

5. dan; nestala je…

Nema je više, samo sjećanja

6. dan; plačemo…

Plačemo za ljepotom

7. dan; zaboravili smo…

Zaboravili smo šumu zato što ju nismo čuvali.

Ema Lešić, 7.a

Mentorica: Blanka Đimoti Zima,

Tužna je zemlja

Zemlja se danas rastužila

Čovjeka je stalno služila

Darovala mu hranu, vodu, život

A on ju palio, zagađivao, uništavao

I dok se čovjek uz televiziju izležava

Zemlja umire

Umjesto da reciklira

Otpad baca svagdje

I zemlja se i dalje nada

Da ti nećeš biti

Kao ovaj čovjek sada

Tužna je zemlja

I ona  i dalje mašta

Da ćeš ti biti njeno svjetlo dana

Karla Paukner, 5.b

mentorica Blanka Đimoti Zima

Zemlja se razboljela

Zemlja se razboljela,

vrućicu je dobila.

Više nema prirode lijepe,

vani raste samo smeće.

Više nema vani dječjeg smijeha,

samo su u kući zarobljena s mobitelom.

Možda bi bilo bolje za njihove oči,

da vani na igru krenu poći.

Nema više bistre vode

u rijeci samo smeće tone.

Zemlja umire, molim vas,

POMOZITE!!!

Karla Paukner, 5.b

Mentorica: Blanka Đimoti Zima

Zašto?

Zašto rijeke više nisu čiste

Zašto kiše više nisu bistre?

I nebo plavo koje postoji

Zašto ga ne vidim više?!

I od silnog smoga

Sunce mi se skriva

Stabla uništava

More mi zatamnjuje

I ne znam što nam sve naprave

te silne naprave.

Luisa Riccato, 7.a

Mentorica: Blanka Đimoti Zima