Osnovna škola "Dobriša Cesarić" Požega

Prigodnim govorom pozdravila ih je ravnateljica škole Zvjezdana Krip istaknuvši kako smo svi ponosni na generaciju koja ja bila živahna, ali istovremeno uspješna na natjecanjima u znanju i sportu, te projektima malim i velikim - od školskih pa sve do Erasmus-a.

Također, pozdravili su ih i njihovi razrednici Katarina Kotrla Vidić, Tatjana Stanković i Goran Njavro te ih uz puno povjerenje i najljepše želje ispratili u srednju školu.

Za najboljeg učenika generacije proglašen je Marin Miletić, učenik 8.a razrednog odjela.

Najbolja sportašica generacije je Klara Janček, učenica 8.a razrednog odjela.

Posebna priznanja u obliku nagrade-knjiga primili su i učenici koji su svih osam razreda osnovne škole prošli s odličnim uspjehom.

Na kraju susreta uz pokoju suzu, učenica Klara Janček emotivnim govorom obratila se svim svojim učiteljima i svojoj generaciji.

„Dragi naši nastavnici, došao je kraj jednoj predivnoj priči. Nikada nisam ni slutila da će kraj doći ovako brzo i uvijek sam govorila da imamo još vremena do kraja, a evo nas. Nemamo više vremena, što smo napravili, napravili smo. Stojimo jedni pred drugima i jedino što u ovom trenutku možemo napraviti je izgrliti se i oprostiti jedni od drugih. Došlo je vrijeme koje nas vuče iz naše male škole u neka nepoznata mjesta. Sada, kada smo na kraju našeg osnovnoškolskog puta, sve se u glavi polako slaže, postajemo ljudi. Naravno, mi ćemo uvijek ostati vaši mali đaci koji su radosno trčkarali po hodnicima i dvorištima… Ali, u drugu ruku, postajemo ljudi. Jedno veliko HVALA svima Vama koji ste nas naučili što znači biti čovjek i što ste nas svaki puta kada bismo pali, podignuli na noge. Čuvali ste nam leđa i bili potpora u svakom trenutku.

Našoj učiteljici Renati, koja nas je onakve male uvela u školu, hvala od srca što nas je naučila što smo i tko smo, te se trudila da budemo jedni uz druge, ma što god se dogodilo. Nastavnici Zrinki, koja nam od 2. razreda pokazuje da idemo Božjim putem također hvala na svemu što je radila za nas.

Sa nastavnicom Blankom smo provodili jako puno vremena i toliko smo toga naučili od nje, što hrvatskog što životnog, hvala!

Nastavnicama Lidiji i Danijeli i nastavniku Kvesiću jedno veliko hvala jer ste uspjeli ući u naše živote iako nismo svaki dan bili zajedno. Nismo se prečesto viđali na satu, ali smo vam zahvalni jer ste i kroz tih sat-dva tjedno pokazali nam svrhu života i školovanja.

U 5. razredu nam je iz povijesti bila nastavnica Kristina, u 6. razredu prvog polugodišta nastavnica Maja i za sve im hvala, ali nastavniku Ivoru koji je došao u drugom polugodištu 6. razreda moramo dati posebnu zahvalu jer smo se s njim uvijek mogli dogovoriti kako ćemo i što ćemo. Uvijek nam je pomagao, bio je realan i vrijedilo je „kad se radi, radi se, kad se zeza, zeza se“.

Učitelj Ivica Marinović, znamo da nismo uvijek bili baš bajni, ali svaki put je nastavnik Ivica pokušavao naći najbolje u nama jer je znao da mi sve možemo, samo kad hoćemo. I stvarno možemo, samo nam treba podrška, a to su nam upravo on i svi ostali nastavnici dali.

Nastavnik Njavro, uvijek nas je ispričavao i uvažavao naše „bolove“, vodio nas je na razna natjecanja zbog kojih smo se još više zbližili i pomicao je naše granice. Jedno veliko hvala na svemu.

Učiteljici Kristini Pavličević, iako nije svima predavala, mi kojima je, znamo koliko nam je svima gledala kroz prste i dala nam da pišemo ispravak ispravka. Uvijek nam je govorila da mi to možemo i na sve moguće načine pokušala objasniti gradivo.

U 7. razredu smo dobili fiziku, a s njom i nastavnika Patajca koji je od nas tražio da radimo ono što možemo, a znao je da smo sposobni za puno toga. Uvijek bi nam izlazio u susret i trudio se što bolje i što više nas naučiti.

Našoj nastavnici Marini, do neba hvala za sve. Odmah smo kliknuli s njom i vodila nas je skroz do kraja 7. razreda kao nastavnica. Ali i poslije, kada smo se razdvojili ostali smo u kontaktu i znamo da joj se uvijek možemo obratiti i kao nastavnici, ali i kao prijateljici.

Nastavnica Tatjana je došla u 8. razredu i iako nismo dugo bili zajedno jako puno nas je naučila i puno toga nam savjetovala, jedno veliko hvala.

Učiteljica i osoba sa tolikim iskustvom, naša nastavnica Dubravka Garić. Svakim danom nas je učila što znači biti čovjek. Nikada ju nećemo zaboraviti, jer nas je uvijek branila i čuvala u svim mogućim trenutcima i iz nas izvlačila najbolje. Kada je bilo najteže, pokušavala nas je shvatiti i nikad nije stala protiv nas. Do neba joj hvala na svemu.

I sad kada smo došli na kraj, našoj razrednici Katarini Kotrla Vidić se želim najviše zahvaliti. Svi znamo kroz što smo prolazili i koliko nam je bilo teško, pa i nakon svega niste odustali od nas. Nadam se da ćete nas pamtiti barem po nečemu dobrome. Nije bilo lako prolaziti kroz to sve, ali kako vi kažete, sada je vrijeme da si svi oprostimo i da se izmirimo. Uvjerena sam da ne bismo dogurali do tu da nije bilo Vas. Zauvijek Vam hvala i pamtit ćemo Vas zasigurno.

Ostalim nastavnicima također hvala, nismo imali priliku sve vas dobro upoznati, ali znamo da smo se i vama uvijek mogli obratiti. Da se zahvalim i svim našim djelatnicima koji su nam pružali što bolji i ljepši boravak u školi.

Od ravnateljice koja je trpila naše ludosti, teta kuharica koje su nas uvijek sa veseljem očekivale na užini i davale nam repete, teta spremačica kojima smo se uvijek obratili ako nam je nešto trebalo i ako nismo znali gdje se što nalazi, našem domaru koji nam je svaki put priskočio u pomoć kada bi se nešto oštetilo.

Našoj knjižničarki koja nas zna sve po imenu i prezimenu također hvala, uvijek nas je dočekivala u knjižnici sa osmijehom i na nas prebacivala pozitivnu energiju.

U računovodstvo, blagajnu i u tajništvo smo svi uvijek voljeli ići da bar malo izostanemo sa sata, hvala tetama što su nam to omogućile pa makar i na 2 minute.

Naša teta Branka nam je uvijek unosila pozitivu u razred i kada bismo ju vidjeli da dolazi znali smo da će sat biti smiren i opušten, hvala joj na svemu.

Pedagoginja je uvijek imala zanimljive prezentacije, pokušavala nas smiriti kada smo bili nemirni. Kod nje smo uvijek išli po oglasnu knjigu, što je nama super došlo jer smo obišli sve razreda, a opet malo izostali sa našeg sata.

Također hvala i defektologinji, iako nismo imali puno kontakta, naša defektologinja nas je uvijek pozdravljala sa osmijehom i sigurno ćemo ju pamtiti.

HVALA vam svima koji ste nas bodrili od početka do kraja.

Mom razredu, mojoj generaciji i drugoj obitelji hvala na tome što su me trpjeli ovih 8 godina. Svaki dan je bio novi izazov, ali sve smo to svladali. Kao mali nismo bili baš složni, ali s godinama i sa preprekama koje su nas sprječavale, jako smo se povezali. Prebrzo mi je došao ovaj kraj gdje svatko od nas ispočetka kreće svoj put. Ne smijemo zaboraviti da smo bili jedno, jedna velika obitelj. U zadnjih godinu, dvije smo svi zajedno. Cijela generacija osmaša se spojila i baš sada, kada smo sve popravili, odlazimo. Nije uvijek bilo lako pogotovo u 8.A, ali svaki put kada bismo pali vraćali smo se još jači. Odrastamo tako brzo, dječica u papučicama izlaze iz Osnove škole Dobriše Cesarića i ulaze u novo, nepoznato mjesto. Zauvijek ćemo vas pamtiti i nikad nećemo zaboraviti našu školicu. Tako malu, a tako ispunjenu ljubavlju. Kada pogledamo nazad, u sve te godine druženja, smijeha i putovanja, ne možemo reći da to tako lako napuštamo. 8 godina je jako puno, da se srca privuku jedno ka drugome. A to se upravo nama dogodilo, privukli smo se jedni uz druge, ušli ste u naša srca i sada u jednom trenutku se razilazimo.

Svatko odlazi svojim putem i tko zna što koga čeka. Nadam se da će svi upisati što žele i jednoga dana raditi ono što vole.

Vama nastavnicima želim sve najbolje i da vas buduće generacije slušaju, kad već mi nismo :P. Ne zaboravite da ste bili, jeste i bit ćete ljudi koji su djeci promijenili živote, naučili ih nešto novo. Tko zna kakvi su naši putevi, možda jednoga dana budemo i kolege. Sve ćemo vidjeti, a sada, sa knedlom u grlu dok ovo pišem, odlazimo u srednju školu. Dragi naši, 100 puta vam hvala za sve ono što ste nam priuštili u ovih 8 godina. Ponosno izgovaramo ime ove škole i sa suzama u očima vas napuštamo.“

                                                        Klara Janček, 8.a

8.a, razrednica Katarina Kotrla Vidić

8.b, razrednica Tatjana Stanković

8.c, razrednik Goran Njavro